Evo mene, ja sam Barb Tomislav. Rođen sam 31.01. 1973. po ko zna koji put na ovoj planeti, inače vrlo mladolika izgleda,sa više očiju nego zubiju,rijetke kose, u nekoj bolnici u Zagrebu. Bila je zima...Svoje sam najranije djetinjstvo osim boravka u vrtiću u uglavnom ugodno napunjenim pelenama i beskrajne skitnje ulicama starog Zagreba, često u lošem društvu, provodio sa Starim po raznim radionicama, poduzećima, birtijama i doktorima.

U periodu od 6.-18. godine nastupa doba mojeg osobnog holokausta kada bivah izigran obećanjima kako je lijepo pohađati nastavu u školi. Beskrajna fronta zlih nastavnika (pretjerana hvala onoj dobroj manjini) u periodu te prividne vječnosti nije uspjela satrati moj veseli duh i ostale kvalitete. U toj tami veliko svijetlo bilo je moje raznoliko dobro i loše društvo kao i često sudjelovanje u raznim uvijek neobičnim poslovima sa Starim.
Trenutke samoće posvećivao sam raznim istraživanjima široka spektra od onih sa visoko zapaljivim explozivnim sredstvima pa preko one vječite dileme može li se i kako poletjeti sa krilima od raznih priručnih materijala, milijarde neobičnih letjelica koje su nerijetko samo padale sa 7. kata, izrade umjetnih ekstremiteta za plašenje djevojčica, uglavnom mlađih i slabiji od mene pa sve do onih bioloških na žabama te raznih aplikacija na uglavnom letečim insektima...Oprosti mi bože. Upravo je takav tip edukacije  u kombinaciji sa Heavy Metal glazbom snažno utjecao na moj intelektualni razvoj.

Nakon školovanja, od kojeg nije bilo nikakve koristi, aktivno počinjem raditi na Hrvatskoj Televiziji, sa Starim naravno. E, to mi je bio fakultet. Već kroz vrlo kratko vrijeme, zahvaljujući stečenom predznanju, prihvaćam i zahtijevnije projekte, potpuno samostalno i to sa potpunom uspješnosti realizacije na opće veselje moga oca. Tako sa svojih cca 25 godina sada već vrlo neobično neozbiljan, polažem svoj pravi doktorat u emisiji Siniše Cmrka-Turbo Limach Show gdje zajedno sa Cmrkom kreiram i osmišljavam brojne igre za djecu te vodim kompletan projekat vezan uz igre kao i kompletnu izradu svih rekvizita. Upravo sam tada ozbiljno iskoristio priliku za realizaciju meni tada atraktivnih patenata kao što je pucaljka divovskih kugli graška, stroj-robot za kažnjavanje, ali i nagrađivanje djece, teledirigirani autići sa kamerama te kabinom za navođenje sa pravim papučicama i ručnim mjenjačem, bungee jumping konopac sa padobranskim sistemom veza, i majko mila bilo je toga za usrat se... Tada je to bila najgledanija emisija u Hrvata. Hvala Cmrče!

Malo nakon tog doba profesionalno mi se pridružuje i moja najvjernija životna suputnica Iva, a zatim i ostali dio endemskog tipa ekipe koje navodim u nastavku.
Nadalje se pa sve do danas,osim svakodnevnih uglavnom jednostavnih kreacija, trenutno bavim i ozbiljnijim projektima poput konstruiranja i izrade velikog stroja za vakuumsko tarmoformiranje, konstrukcijom i izradom neobična tipa katamaranskog plovila na pogon vlasnika, poslužitelja ili sluge. I tako do prekomjernih gomila ideja za izradu raznih korisnih proizvoda, kao i onih koji zapravo nebi služili ničemu, a trošili bi enormne količine energije...
Hvala Stari!  

>>> otvori slike